Ima bezbroj riječi koje prije nego im postanu materinske oduševe sasvim malu djecu. Cvrčanje, liliput, žižula. Ima na tisuće stranih riječi koje nasmiju malu djecu, a da ih možda nikad niti neće razumjeti. Ti si mali pecorino, a ti mala Schmuck! Kad djeca svladaju majčin jezik unutar njega za njih ostanu samo ozbiljne riječi. S njima se pišu priče, ugovori i reklame. Kao da je netko čaroliju riječi razočarao lošim trikom značenja. Visibaba, tulipan, hipoteka, šef, klipan i ministar.

Ljepoti tuđeg jutra i potištenosti naših večeri
između 6 sati sna bez sna
na istom krevetu svjedoči tijelo pred tijelom.
Tvoje ruke predaleke, zatomljeni motiv podsvijesti.
U mutnoj zelenoj perli otvorenog oka
čitav ja kakav ne želim biti.
Jutro ždere san u kojem ponekad stanujem.
Imam li oblik statue kupca u trgovini?
Tražim li kao Magrite-ov portret svoje lice?
Ne sjećam se više čiji je san to bio.
Izbačena cipela na zimskoj plaži,
Potjerana maničnim pokretom
bijelog mora,
urliče i mumlja,
traži skrovište gdje će dočekati ljeto.