Nakon tjedana šutnje
otišli bismo u lunapark
i sjeli u električne automobile
s kojima bismo se zalijetali jedno u drugo.
Iznad nas bi iskrila ukrasna rasvjeta,
padajući uz ritmični uzorak na magnetizirani podij
poput kometa u vlaškoj noći.
(iako nikad nisam dokučio matricu vlasnika Neba)
Glazba, prasak i krikovi djece ugasli bi svu žeđ
skupljenu na iritiranoj stjenci duše.

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>