Ljepoti tuđeg jutra i potištenosti naših večeri
između 6 sati sna bez sna
na istom krevetu svjedoči tijelo pred tijelom.
Tvoje ruke predaleke, zatomljeni motiv podsvijesti.
U mutnoj zelenoj perli otvorenog oka
čitav ja kakav ne želim biti.
Jutro ždere san u kojem ponekad stanujem.
Imam li oblik statue kupca u trgovini?
Tražim li kao Magrite-ov portret svoje lice?
Ne sjećam se više čiji je san to bio.
Izbačena cipela na zimskoj plaži,
Potjerana maničnim pokretom
bijelog mora,
urliče i mumlja,
traži skrovište gdje će dočekati ljeto.