Strojevi predu.
Prema riječima struke
nikad nisu uzrujani.
Ohlađeni drugim strojem od stvorenog trenja
blistaju sjajem čelika.
Osovine im je izlio stroj,
kineski despot koji upravlja žutom rijekom magme
Sastavila ga titanska poluga,
pod nebom tvorničkog svoda.
Onaj prvi komad željeza, prije uspostave režima,
Možda je iskovao moj djed
znojnom i ranjenom rukom,
osmislio ga umornim umom
u besanoj organskoj noći.

U utrobi tvornice
daleko od danjeg svjetla,
na dugoj traci
motaju se cigarete izgubljene osobnosti.
Krivi list duhana statistička je pogreška,
životno neznatna.
Smjesa se natapa
tajnom otopinom
da ne oksidira.
Dim spaljuje kisik u plućima
koje samo koža dijeli od danjeg svjetla.
Tunelom se ubrizguje nikotin napaćenim stanicama.
Poneka od radosti svisne, kao i svaka statistička pogreška,
životno neznatna.

Stajao sam na pjeskovitom dnu,
slijepljen s odjećom od morskog velebilja, korodiran.
ponekad, tek tako, ne iz dosade,
promatrao bih nemir opne površine.
Bljesak, neznatna misao, pakost, htjeli bi doprinijeti neredu,
Ne mogu jamčiti
Da ne ću pustiti iz krila balončiće zarobljenog zraka.
Kad bi mogao otići sa formom zraka
Sve do Neba.
(Zrak jedino ispod vode ima formu i od nje bježi, predaje se i nestaje u ostaloj mješavini. Njegove kretnje na dubini su lijepe i panične. Obavija se i skriva oko stvari, spaja sa svojima, hita ka površini. Spašavaju me samo teške noge od takvih ideja.)
Presavijena uz mene moruzgva sapne
Ochos!
Krenem, s predugim sakoom,
hladna struja me zaljulja
vlati joj dotaknu moj vrat, osjetim sram.
Dug je korak,
no unutarnji mehanizam svake točke pokreta,
nije u stanju zaustaviti niti produbiti nemir površine.