Moj nijemi djed
budio bi se u panici i opipavao svoje noge
da provjeri jesu li tu kraj njega.

Moj nijemi djed
zidao je u stranoj zemlji,
šoping centre koje bi u večernjim satima
gledao iz udaljene barake kako blješte.

Moj nijemi djed
bi uvijek usnio isti san
da mu noge, slomljenom od rada,
i prevaljenom negdje na gradilištu ne okuje beton.

Moj nijemi djed
se valjda bojao da se neće moći vratiti,
misleći da su mu noge jedino u što se može pouzdati.

Moj djed
je samo dospio reći
uvijek imajte svoju kožu,
i nedajte da vam beton zarobi noge.