otac je rekao da mi u stihovima nedostaje rima i
ritam
obične dosjetke, nedostaje drugi obraz pjesnika
u kost sa strane: nije dobro kad stihovi ne izlaze iz aure
svakodnevice
majka nije bila drugog stava, ali ipak uz glosu
dobro je da se
piše
to je terapija koja liječi.
nisam tajio bolest, ali je obična
glupost
da je tako očita.
ako je posrijedi terapija, tko je provodi već
godinama…
posrijedi je samo kompjuter, softver i ja,
nitko od nas nema diplomu, niti uklanja simptome.
jedino program ponekad zna izvršiti decimaciju,
u karantenu grubo izdvoji virozne.